Forum
- Datum objave:
09. 09. 2009 ob 10:28 - Spremljaj
- Število komentarjev: 1157
- Piše: Zalka Grabnar
_LI.jpg "Zalka Grabnar")
- Ostale teme tega avtorja
- Prebrano 63808 krat
PREVEDI PESEM
Prevajalski entuziasti na plan :-)))
Lp,
Zalka
Prisrčen pozdrav na obalo od
Andrejke
meriš me
primerjaš ocenjuješ
tehtaš
pretvarjaš me
v številke
iščeš grožnjo v mojem pogledu
okušaš strah ki jo brsti
meriš električno napetost moje kože
analiziraš sestavo telesnih tekočin
izvotliš me
presevaš
sondiraš pokrajino
ki jo želiš prevzeti
režeš me
kot skopuh potico
na tanke rezine
računaš površinsko napetost mojih solz
skiciraš potek mojih misli
vonjaš moj znoj okušaš moj dah
zanimajo te elektroliti moje krvi
beležiš znake in simptome
razlagaš signale listaš priročnike
stiskaš me skozi sito
mrščiš si perje
žvrgoliš
ko me križaš na nerazumljive grafikone
x os
y os
loviš energijo mojih valov
ko butajo ob stene
všeč ti je
ko skalovje drobim v prod
beljakovine mojega življenja zakrknejo
kot blisk vseka vame tvoj hladni pogled
ti
si tisti
črnočrni ptič
ki vsako črno noč
s črnim kljunom
kljuvaš v čelni reženj
mojih sesirjenih možganov
Molim te ne reži mi brkove
mjeriš me
uspoređuješ ocjenjuješ
vagaš
pretvaraš me
u brojeve
tražiš prijetnju u mom pogledu
kušaš strah što je brsti
mjeriš električnu napetost moje kože
analiziraš sastojke tjelesnih tekućina
izdubiš me
ozračiš
sondiraš pokrajinu
koju želiš preuzeti
režeš me
na tanke šnite
kao škrtica štrudlu
računaš površinsku napetost mojih suza
skiciraš protok mojih misli
mirišeš mi znoj okušavaš dah
zanimaju te elektroliti moje krvi
bilježiš znakove i simptome
objašnjavaš signale listaš priručnike
istišćeš me kroz sito
mrštiš svoje perje
cvrkućeš
dok me razapinješ na nerazumljive grafikone
x os
y os
hvataš energiju mojih valova
dok udaraju u stijene
sviđa ti se
kad hridine drobim u oblutke
bjelančevine mog života stvrdnu
kao munja me presječe tvoj hladni pogled
ti
si ona
crnocrna ptica
koja svake crne noći
crnim kljunom
kljuca u čeoni režanj
mog usirenog mozga
Ne vem kdo si
v velikem mestu
tavaš sama
v podzemni železnici
podobna si mi
podobna svojemu
skrivnemu oboževalcu
s pištolo v torbici
ubijaš poglede
ne slišim te
v zvonenju telefona
ne slišim v recitiranju
pesnitve
nisi še zapisana
v notesu z imeni
in vendar
moji prsti
božajo tipke
na tvojem klavirju
Ana
čas se je ustavil
na postaji
številka tri.
Trag
Ne znam ko si
u velikom gradu
lutaš sama
po podzemnoj željeznici
slična si mi
slična svom
tajnom obožavaocu
s pištoljem u torbici
ubijaš poglede
ne čujem te
u zvonjenju telefona
ne čujem te u recitiranju
pjesama
nisi još zapisana
u notesu s imenima
a ipak
moji prsti
miluju tipke
na tvom klaviru
Ana
zaustavilo se vrijeme
na stanici
broj tri
v tem primeru se cela pesem nanaša na "besedo" ženskega spola ("la parola"). Po moje je pravilno tako, kot sem prevedel - večinoma prevajam po posluhu in meni zveni prav. :)
Mogoče te zmoti to:
Abbiamo scagliato la pietra.
L'abbiamo scagliata.
Slovnica pa me itak ne mara, jaz pa gojim ista čustva do nje. Do sedaj sva čisto ok shajala drug brez drugega in ni bilo nobenih problemov. :))
Seveda pa je vedno dobrodošlo drugo mnenje...
Lep dan,
legy
vsa ogledala
so se morala razbiti
za reciklažo
pravijo
ker
ljudje brez odboja
so najboljši zametki
za novo vrsto
bodi ovca
ne ne raje bodi
koza
koze se lažje
strelja
saj veš
zaradi možganov
koze
nimajo koordinacije
z njimi je mnogo manj dela
pri hrani niso izbirčne
pa še za lubje mislijo
da je užitno
ej ej
kaj pa če bi jim vrnili
odseve
pomisli
koza ki razmišlja
Prava autohtona pasmina.
sva ogledala
su se morala razbiti
za reciklažu
kažu
jer
ljudi bez odraza
su najbolji zametci
za novu vrstu
budi ovca
ne ne radije budi
koza
u koze se lakše
puca
ma znaš
zbog mozga
koze
su bez koordinacije
s njima je puno manje posla
pri hrani nisu izbirljive
čak i koru drveća
imaju za jestivu
hej hej
a što ako bi im vratili
odraze
pomisli
koza koja razmišlja
radovedna.
lp
Andrejka
Sicer sem dal prevod v branje pesnici, ki piše dvojezično in živi v Trstu in je bila zadovoljna s prevodom, če te to lahko vsaj malo potolaži. :)
Lepo bodi,
legy
Lep pozdrav, Andrej
Lp, breza
IME MI JE ŽENSKA (sekstina)
Žile vonjav utripajo po zraku.
Violine brez strun dihajo v stoječi vodi.
Otopelo gladino božajo le vzdihi vetra.
Obsekano drevo srka blatno kri zemlje.
Noč pije zadnje kaplje sonca.
S sajami se polni praznina ugaslega ognja.
Na pogorišču besed iščem ogorke ognja.
Hropem v puhlem zraku,
ki diši po spominih majskega sonca.
Čez čeri samote pljuskam vodo,
umazano od mulja in zemlje.
Otopela se prepustim zavijanju vetra.
Najino nebo ne diha z vetrom,
že dolgo naju ne greje skupni ogenj.
Kot lačni senci polziva v kožo zemlje,
ukleščena s tišino votlega zraka.
Prekinjen je šumeči krogotok vode.
Nehote sva se pripela na sonce.
Mar se trpka resnica rodi iz sonca,
ji listje odpada v pijanem vetru?
Njen vonj se ne izmije v rožni vodi,
ne vzplamti z nobenim ognjem.
Kakor kuga se širi po zraku,
dokler se spužvast ne vsrka v zemljo.
Sanjam postiljam v podrasti zemlje.
Morda začutijo toploto sonca,
ki vrtinči vence misli po zraku.
Počivajo ob uspavanki vetra,
nemo strmijo v migljavost ognja,
varne med sotočji poniklih voda.
Kakor lokvanj nad vodo
se oprijemam korenin zemlje.
Ime mi je Ženska, požiralka ognja,
izgubljena hči vesoljnega Sonca.
Lovim razmrvljene besede vetra
med razpadajočimi stavki zatohlega zraka.
Zrak briše z nevidnimi dlanmi kalno lice vode.
V vetru odmeva skrivnostni refren Zemlje.
Sonce posipa med popke jutra tleči ogenj.
=================================
IME MI JE ŽENA
Mirisne žile trepere u zraku.
U vodi stajačici violine bez struna dišu.
Otupjelu površinu samo uzdasi vjetra miluju.
Blatnu krv zemlje srče stablo okresano.
Zadnje kaplje sunca pije noć.
Prazninu ugaslog ognja zasipa čađ.
Na zgarištu riječi ugarke vatre tražim.
Hropćem u šupljini zraka
koji miriše na sjećanja majskog sunca.
Preko litica samoće zapljuskujem vodu
mutnu od zemlje i mulja.
Prepuštam se, ravnodušna, zavijanju vjetra.
Naše nebo ne diše s vjetrom,
već dugo nas ne grije zajednička vatra.
Kao gladne sjenke klizimo u zemljinu kožu,
ukliješteni tišinom zračne rupe.
Prekinuto je šumeće kruženje vode.
Nehotice smo se na sunce pripeli.
Zar se iz sunca istina trpka rodi,
zar joj lišće pijani vjetar skida?
Njen miris ne spere cvjetna kupka,
i nikakva vatra tu ne plane.
Kao kuga širi se po zraku
dok ga spužvastog zemlja ne posrče.
Među mladice zemlje prostirem stelju snovima.
Možda osjete toplotu sunca
što vijence misli kovitla po zraku.
Uz uspavanku vjetra odmaraju se,
nijemo bulje u trepet vatre,
sigurne između slivova voda ponornica.
Kao lokvanj na vodi
prianjam na korijenje zemlje.
Ime mi je Žena, gutačica plamena,
izgubljena kćer svemirskog Sunca.
Izmrvljene riječi vjetra lovim
među raspadajućim rečenicama ustajalog zraka.
Nevidljivim dlanovima zrak briše mutno lice vode.
Tajanstveni refren Zemlje odjekuje u vjetru
a Sunce prosipa tinjajuće žiške među pupoljke jutra.
lahko noč, adisa
s čistimi zenicami razžiram ure,
kadar zidovi grabijo jutro.
teden dni mi krvavijo usta;
kazalec z blatom riše po steni,
koža omejuje s svojim zrcalom.
odsotna lobanja zagrize
pijane korenine lastnih rok.
tipam za vtetoviranimi očmi.
z udarci po steni se kličem.
meje med krči gnezdijo v bobniču –
zažgana od jezikov se odrekam sami sebi.
Otkad imam ime, više se ne dišem.
čistim zjenicama razjedam sate
dok zidovi grabe jutro.
cijeli tjedan mi krvare usta;
kažiprst blatom po stijeni crta
koža ograđuje svojim zrcalom.
Odsutna lubanja zagrize
pijane korijene vlastitih ruku.
Pipajući tražim utetovirane oči.
Dozivam se lupanjem po stijeni.
Međe između grčeva gnijezde u bubnjiću –
spaljena jezicima odričem se sebi.
lp S.
pa sem svoj prevod nekoliko korigiral.
Adisa, če sem še kje "ustrelil mimo" mi povej
pabom poskusil popraviti.
IME MI JE ŽENA (sestina)
Mirisne žile trepere u zraku.
Violine bez struna uzdišu stajaćom vodom.
Otupjelu površinu miluju samo uzdasi vjetra.
Okresano stablo srče blatnu krv zemlje
a noć pije zadnje kaplje sunca
dok čađ zasipa prazninu ugasle vatre.
Na zgarištu riječi tražim ugarke vatre.
Hropćem u šupljini zraka
koji miriše na sjećanja majskog sunca.
Preko litica samoće zapljuskujem vodu
mutnu od pijeska i zemlje.
Prepuštam se, ravnodušna, zavijanju vjetra.
Naše nebo ne diše s vjetrom,
već dugo nas ne grije zajednička vatra.
Kao gladne sjenke klizimo u pore zemlje,
ukliješteni tišinom rupičastog zraka.
Prekinuto je šumeće kruženje vode.
Nehotice smo se pripeli na sunce.
Zar se istina trpka rodi iz sunca,
zar joj lišće skida pijani vjetar?
Njen miris ne spere cvjetna voda
i ne plane tu nikakva vatra.
Kao kuga se širi po zraku
dok ga spužvastog ne posrče zemlja.
Snovima stelju prostirem među mladice zemlje.
Možda osjete toplotu sunca
što vijence misli kovitla po zraku.
Odmaraju se uz uspavanku vjetra
i nijemo bulje u trepet vatre,
sigurne među slivovima ponorničkih voda.
Kao lokvanj na vodi
prianjam na korijenje zemlje.
Ime mi je Žena, gutačica vatre,
izgubljena kćer svemirskog Sunca.
Lovim izmrvljene riječi vjetra
među raspadajućim rečenicama ustajalog zraka.
Zrak još nevidljivim dlanovima briše mutno lice vode.
U vjetru odjekuje tajanstveni refren Zemlje
a Sunce među pupoljke jutra prosipa zapredke vatre.
Lp
JUR
Lp,
Kerstin
popravil sem, toda ko sem jo prevajal je bilo napisano
sekstina in link na pesem v mojem komentarju
22.5. tako glasi.
Tam več ne morem spremeniti.
lp
JUR
Breza, zakaj si pri objavi med pesmimi izbrisala "se" iz naslova?
Lp,
Kerstin
Lep pozdrav!
breza
Brez presTANKA
ihteča voda
se zaganja v zapreke
iz muljastih kep
razredčena črna sluz
brez prestanka spira up
====================
Bez presTANKA
voda plačući
udara u prepreke
muljavih gruda
porijetka crna sluz
u beskraj spira nadu
DO SREDICE (brahki 30)
Skozi špranje
zgoščenega zlata
se ti pustim umežikniti.
*
Požiram leto za letom
do sredice, v kateri ždi
pozabljen krč za teboj.
*
V sladki gostnini
se zaližem ob tvoj skelet.
Do večera te bom razsolila.
==========================
DO SRČIKE (brahki 30)
Kroz proreze
zgusnutoga zlata
dozvolim ti se zamignuti.
*
Gutam godinu za godinom
do srčike, u kojoj bdi
zaboravljen grč za tobom.
*
U slatkoj gustoći
se zalizujem uz tvoj kostur.
Do večeri ću te odsoliti.
Komentiranje je zaprto!