Forum
- Datum objave:
09. 09. 2009 ob 10:28 - Spremljaj
- Število komentarjev: 1157
- Piše: Zalka Grabnar
_LI.jpg "Zalka Grabnar")
- Ostale teme tega avtorja
- Prebrano 63614 krat
PREVEDI PESEM
Prevajalski entuziasti na plan :-)))
Lp,
Zalka
Drugače pa resda ste vi starejši in bolj iskušeni,tako ,da bom upošteval tvoje napotke.
Lp :)
Izbral sem eno od počrtank in prevod je spodaj.
Šišmiši bez kompasa
Na mene si svezan pod voćkom plemenitom.
Svađama smo na tijela navukli kostime.
Na dugo uže na rašljama
dušu su spustili radari naši.
Šišmiši bez krila
zalijeću se u mraku
u kvrgavu krošnju
na sparenom zraku.
Kako će noć čuvati naš korak
ako se mlad mjesec unatrag okreće?
Ako se Zemlja kao prazan balon bez kompasa
na leđa prevrće i zvijezde odmeće?
Šišmiši bez krila
zalijeću se u mraku
u kvrgavu krošnju
na sparenom zraku.
Može li izdržati naše uže, da me sačuva
od klizanja i pada u najgore nešto?
Hoće li izdržati mjesec blijedi i stablo suho
da na njima visimo, dok još možemo?
Šišmiši bez krila
zalijeću se u mraku
u kvrgavu krošnju
na sparenom zraku.
Dok otpuhana Zemlja kao balon unazad lebdi
držat ćeš to uže i ne ćeš sklopiti oči
prije nego se rasprede načeta nit
i u svitanje padnemo kao podrapani sirotani.
Šišmiši bez krila
zalijeću se u mraku
u kvrgavu krošnju
na sparenom zraku.
lp
JUR
Lp
Riječi su pozobale glasove
Riječi su glasove pozobale,
među zrnje i pljevu
značenja ih spustile,
s njima se igrale,
među krilima razmaka ih oprale.
Progutale ih i
u cirkulaciji misli izgubile.
Slogovi slova su se
zapleli u logične jezgre
i rečenicama potrgali članke.
Bez znakova interpunkcije su odjedrili
preko smisla.
Ispražnjena slova su ostala
i u pjesmu se sklonila
da bi se ponovo sastavila,
umila, izgovorila.
Evo Ana, prvi poskus prevoda ene tvojih pesmi.
Lep pozdrav
JUR
hope
Djevojčica u smeđem
Lajala si ispod stola
kad su došli gosti.
Jela si iz zdjele
i jezikom srkala vodu.
Zakopavala si kosti
i kraj grmlja podizala nogu.
Kupili su ti psa.
Prestala si se hraniti
voćnim kašicama
i pečenim hrenovkama.
Trgala si kožu sa pilića
i u luku, preko stola,
ih bacala psu.
U školi si bila izvrsna, na svim područjima.
Police u ormarima tvoga djetinjstva
se svijaju pod nagradnim knjigama.
Nisi se htjela zaposliti,
kao što to, obično, čine odrasli.
Vagala si ruksake
za put s prvenstvom prolaza
ka Andima i sa krpljama
se spuštala po obroncima.
Kotrljala si se po padinama
i s glavom se u stijenu zabila.
Od tada se smiješ
kad drugi plaču.
Od tada budna zaspeš,
od tada, prije svitanja,
pjevaš pijetlovima.
Svežeš si maramu.
Sa psom glibiš po močvari,
lutaš i zalutaš.
On se već navikao
i uvijek te vrati nazad.
Popodne se povučeš
u čiste sobe svoje kuće,
u miomiris sandalovine.
Noću utoneš u zavoje
kaligrafskih zapisa.
Dovršenim ucrtavaš
krivulje na umjetno
postaranom papiru
i pozlaćuješ ih.
Pretočena u pero
dišeš sa svakim potezom.
Ujutro, dok pijemo bijelu kavu,
mi rukopisom bogova
probadaš još slijepljene oči.
Jednog jutra
Sviće –
u teškim glavama,
s poklopcima na umornim očima,
histerija posljednjeg smijeha.
Teatar slijepog blještavila,
grobari na takvim zabavama
gvozdeno okamene
u neuspjeloj pirueti.
I već je jutro,
već je dan i svjetlost,
što pukne negdje iza zjenica,
da te zapeče do dna srca
i kažeš:
Neko mi je prešao preko groba.
Kerstin
Mirna sem.
Vpletena v tišino.
Kot gladina vode
v zgodnjem jutru.
Nekoč je v ta stekleni
mir v mimohodu vrgel kamen.
Zganila sem se,
zazibala.
Danes se spet oziram vase.
Vem, da sem še vedno kalna.
Na dnu.
Čisto ob kamnu
se voda še ni umirila.
TENTACLES
I'm calm.
Interlaced in silence.
Like a water surface
in the early morning.
Once, while passing by,
he threw a stone
into this glassy stillness.
I moved,
I waved.
Today I look into myself again,
knowing I'm still turbid
In the ground.
Next to the stone
the water hasn't stopped stirring.
Kerstin
Zelo mi je všeč. Morda bi sicer ohranila ne-tujkasto uporabo besed, kot je interpunkcija, ampak mi je tudi tako všeč.
Uh, Jur, hvala! Se priporočam ;-)
Lep večer ti želim,
Ana
Hvala ti - in ja, kot Juru, se priporočam za še kdaj.
Se mi zdi, da to niso več poskusi, ampak kar resni prevodi!
Lepo bodi,
Ana
Kar precej časa sem iskal primernejši izraz od interpunkcije.
"Znakovi razdvajanja" se uporabljajo predvsem v računalništvu.
Če bi to besedno zvezo prebral hrvat, sem skoraj prepričan, da bi malo kdo pomislil na "pravopisne znake interpunkcije". Poskušal bom sicer izvedeti
ali sodoben hrvaški jezik ima domač izraz za znake interpunkcije.
V času ko sem jaz še hodil v šolo na hrvaškem, domačega izraza ni bilo,
ali pa vsaj jaz ne vem zanj.
lp
JUR
S poljubom
ji vdihne klico,
okuži jo z milino,
ki se razmnožuje
v vlagi očesne votline.
Prime jo za roko
in po tihem prešteje
korake od kuhinje
do balkona, in potem
ljubeče poklekne,
otipa ji ledvične čašice
in jo nežno, z verigo
obljube, priklene
na vrhkletno stopnišče,
ki se spušča navzdol,
v samo srčiko
besede ča-ka-nje.
In odide.
Vrata pusti odprta,
ključ obljube zatakne
za levi uhelj.
Ve, da je cesta čista,
da po njej bo hodila
le njegova resnica;
ve, da nebo
ne bo imelo
nobenega vogala;
ve, da ji slina besede
ne bo razžrla gležnja
in se smehljaje požene
za vonjem avanture.
DOUBLE-DEALER
By kissing,
He inbreathes her with a germ,
He infects her with grace
That multiplies
In the damp of the eye socket.
He takes her hand
And silently counts
The steps from the kitchen
To the balcony, and then
He affectionately kneels down,
Touches her kidney calyces
And chains her tenderly,
With a chain of promise,
To the uppercellar staircase
That descends
Into the very heart
Of the word wai-ting.
He leaves the door open,
He sticks the key of promise
Behind his left ear.
He knows that the road is clean,
That only his truth
Shall walk upon it;
He knows that the sky
Shall have no edge;
He knows that saliva of a word
Shan't gnaw through her ancle
And smiling, he rushes
The scent of adventure.
Kerstin
Objem!
Breza
izrazim, so rasle z mano. Vesela sem, da ti je prevod všeč in, seveda, lahko pričakuješ, da ti bo še kakšna hrvaška deklica v rumenem, modrem, belem … potrkala na vrata . Zdaj, ko sem še enkrat prebrala prevod tvoje pesmi, sem ugotovila, da tudi prevodi zahtevajo čas za zrenje, in zato te prosim, da narediš manjši poseg in popraviš naslednje:
…Kotrljala si se po padinama
i s glavom se u skalu zabila.
… Od tada budna zaspeš,
od tada, prije svitanja,
pjevaš pijetlovima.
Popodne se povučeš
u čiste sobe svoje kuće,
u miomiris sandalovine.
Prosim te, popravi, lepše se bere, a bistvo ne spremeni.
Lep pozdrav in še lepši dan!
Breza
Na mene si svezan pod voćkom plemenitom.
Svađama smo na tijela navukli kostime.
Na dugo uže na rašljama
dušu su spustili radari naši.
Šišmiši bez krila
zalijeću se u mraku
u kvrgavu krošnju
na sparenom zraku.
Kako će noć čuvati naš korak
ako se mlad mjesec unatrag okreće?
Ako se Zemlja kao prazan balon bez kompasa
na leđa prevrće i zvijezde odmeće?
Šišmiši bez krila
zalijeću se u mraku
u kvrgavu krošnju
na sparenom zraku.
Može li izdržati naše uže, da me sačuva
od klizanja i pada u najgore nešto?
Hoće li izdržati mjesec blijedi i stablo suho
da na njima visimo, dok još možemo?
Šišmiši bez krila
zalijeću se u mraku
u kvrgavu krošnju
na sparenom zraku.
Dok otpuhana Zemlja kao balon unazad lebdi
držat ćeš to uže i ne ćeš sklopiti oči
prije nego se rasprede načeta nit
i u svitanje padnemo kao podrapani sirotani.
Šišmiši bez krila
zalijeću se u mraku
u kvrgavu krošnju
na sparenom zraku.
lp
JUR
NISEM SIN
Nisem sin
da bi jokal ob ponedeljkih
za vijoličnimi vrabci.
Po očetu ne sprašujem,
ko vzklikajo nad zibeljo
zelene kletvine.
Vrvohodci padajo izpod neba
in sonca letijo k vragu.
Pobiram kamen in ga nosim v mlin.
Potem.
Potem klečim na zemlji
in jo prosim,
da spregovori meni,
čeprav nisem sin.
NISAM SIN
Nisam sin
koji bi svakog ponedjeljka plakao
zbog ljubičastih vrabaca.
O ocu i ne zapitkujem
dok iznad kolijevke klikću
zelene kletve.
Ekvilibristi padaju ispod neba
a sunca odlijeću dođavola.
Pokupim kamen i odnesem u mlin.
Zatim.
Zatim klečim na zemlji
i molim je
da razgovara sa mnom
iako nisam sin.
lp
JUR
ČAS JE SKAKAL
Čas je skakal
po strminah slik
in dišečih jerbasih
jagod jerebik.
Padal je na skledice,
posute z modrim rižem,
obrobljene s cimetom,
uročene s križem.
Pesmi so se dvigale
kot lososi čez jez.
Ob svitu so potihnile,
kot črvi se zagrizle v les.
VRIJEME JE SKAKALO
Vrijeme je skakalo
po strminama slika
i mirisnim koševima
bobica od jarebika.
Padao je na zdjelice
cimetom obrubljene,
modrom rižom posute,
križem uročene.
Pjesme su kao lososi
preskakale preko brana.
Kao crvi su se zarile u drvo
i utihnule u svit dana.
Komentiranje je zaprto!