
Teška li si,
Zemljo Bosno.
K'o stećak na srcu,
K'o snijegom zarobljen mezar,
K'o presahla suza nad kostima sina.
Gruba li si,
Herceg Bosno.
K'o vruć kamen uz Neretvu,
K'o Maglić pod kišama oktobra,
K'o tuđa čizma što ti Drinu muti.
Ali ja dvije matere nemam.
Imam samo tebe takvu:
Humkama prekrivenu,
Surovu,
Sirovu,
Oštru,
Inatnu,
Krvavo razapetu,
Al' brate dragi
Merhametskom dušom podojenu,
Beharom i Unom obojenu.
I zato ti pjevam pjesmu.
Uspavanku ti pjevam, zemljo.
Da zaspeš,
Odmoriš umorne zore
I budeš opet jaka
Kad se probudiš.
Sandra, čudovita pesem.
Lp, Marko
Zelo lepo.....do mravljinčenja :)
Lp
Pi
Sandra, trpko lepa. Poezija v pravem pomenu besede.
Lp, Polona.
Hvala i srdacni pozdravi, Pi i Polona :)
Čudovita pesem, v kateri duša poje uspavanko, da prebudi človeka.
Lp, Jošt Š.
Bolečina, ljubezen in obžalovanje vjejo iz pesmi, posvečene domovini, ki je prepredena z grobovi in žalovanji in željo po miru. Čestitke,
Ana
Sandra, moje čestitke za to krasno pesem :)
Lp, Ivanka
Hvala, Ana i Ivanka :)
Pozdrav iz Australije!
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!