Otkada se moj čovek
kroz njegove čeljusti vinuo u nebo,
odlazim na breg
da posmatram tu gipkost
kako se približava senci krošnje
drveta
u kojoj drema.
I nisam,
nisam sigurna
u svoju žeđ :
da li da mu kanem
kap smrti niz leđa,
ili da ga pustim
kroz snove
da leluja
hraneći njima
svoju zver.
A kažu, sa svih strana, na stranicama časopisa i novina, u tv emisijama (naravno, neformirani i sami sebe zatekli u pustinji): Ko još čita poeziju? Evo kakav je moj odgovor: UŽIVAO SAM ČITAJUĆI OVO PJESNIČKO DJELO, MIKAILO!
LP,
mirko
I meni se jako, jako svidjelo :)
LP Lea
Pa, eto, Mirko desi se ponekad da se nešto i prepiše od života...Iskreno rečeno malo preživi.
Pozdravljam te
Andreja,,, u pravu si ti: Sve je stvar poimanja slobode, ili reci kako osećaš - ili ćuti... ;)
Pesem, v kateri se dvom in tehtanje med maščevanjem in svobodo dogodi na jasen, čist način, kot prilika o človeškem značaju in zvereh, ki domujejo znotraj nas, čestitke,
Ana
Pa, da, Ana, ta gipkost, ta lepota i sloboda,,, ne sme biti uništena.
Srdačan pozdrav.
Poslano:
04. 06. 2015 ob 06:52
Spremenjeno:
09. 06. 2015 ob 10:03
Mikalo, izvoli moj poskus prevoda:
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/104993/zenska_in_jaguar
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/99662/poskusi_prevodov_pesmi_mikaila_m_z_-_ja#komentar154110
Lp, Marko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mikailo m.z.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!