jednoga dana
kasno
koracat ćemo
po izboranom licu
po prahu
presušenih izvora
možda će dašak vjetra
ugasiti žeđ, obećati tapkanje
pod sonornim glasom
po putu do itake
jednoga dana
kasno, kad okoštaju
uzlovi srca
i sve gozbe svrše
šutjet će naše rečenice
kroz tamne šume
godine će zaboraviti
zašto smo zastali
ispod jasika starih
gdje tjeskoba žubori
gdje miriše ruzmarin
možda u našu barku
nećemo ukrcati obrise
dalekog vremena
ni osjetiti
kasne glase vjetra na licima
zgužvanim, na ranama
i profilima
ali ćemo i tada pitati
kamo idu uzglavlja
kamo nas
odnose vali
Poslano:
06. 08. 2014 ob 10:54
Spremenjeno:
07. 08. 2014 ob 01:33
Hvala ti Marko!
Srdačan pozdrav,
Mirko
Lirična in ritmično božajoča pesem, ki govori o organih kot bi bile pokrajine in o skupnem življenju kot o stavkih in blazini ... Pesem, ki ne moreš kar tako stran od nje, čestitke,
Ana
Vašim lijepim komentarom, draga Ana, večeras sam posebno počašćen.A tek podcrtavanjem pjesme...! Hvala lijepa!
Čestitke, Mirko! Hvala tebi za krasno pesem : )
Lp, Marko
U 23. redu umjesto riječi ukrcani treba stajati riječ ukrcati.
LP,
mirko
Urejeno, Mirko.
Lp, Ana
HVALA, ANA!
VELIKI POZDRAV
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!