
ponedjeljak je dan
u kojem uvijek zaboravljam
kišobrane po vozilima
gradskog prijevoza
iako oni uvijek kasne
ja moje kišobrane
zaboravljam na vrijeme
i uvijek se ljutim što kasnim
tamo gdje me čekaju
a sve zbog kišobrana
i oni se ljute na mene
jer zaboga nismo u Londonu
(kako nitko ne može razumjeti
da silnu kišu nosimo u sebi
kišeći iz zatvorenih suncobrana)
jučer je bila nedjelja
i padala je kiša
imala sam svoj stari
pokvareni suncobran
kojeg nikada ne mogu otvoriti
kad mi zatreba
njega nikad ne zaboravljam
Dežnik in sončnik se zdita kot prispodoba za drugačnost in neadekvatnost, za osamljenost zaradi občutij, ki so nasprotna od drugih, ki so morda zapoznela ali prezgodnja, ki tako kot pozabljeni dežnik ali pokvarjen sončnik ne morejo zadržati dežja. In nesmiselno se je ukvarjati z njima (kot zunanjima predmetoma), saj dež prihaja odznotraj. Čestitke,
Ana
hvala Ana, od srca, na predivnom komentaru
lp
Danja, še prevod sončnodeževne pesmi : )
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/96789/nikoli_ne_izgubljam_soncnikov
Lp, Marko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!