Osluškujem tišinu

u kojoj misli izjedaju nesanicu.

Selim se na drugu stranu

razmišljajući kako uništiti crve

u drvenim dijelovima postelje.

Nerazumljiva strpljivost ih nije ubila.

Hranila sam ih tragovima

dugo udišući smrad njihovog raspadanja.

Naslanjam glavu

na prazan prostor istine

u kojem još uvijek lebde pitanja.

Što s odgovorima?

Može li se njima rezati krvna veza?

I zna li tko odgovor na pitanje

koliko vjekova žive tragovi?

Netko spominje karmu.

Polučovjek ucrta najdublje tragove.

Ja samo znam 

da su pokriveni ljuskama

iz kojih duši izrađuju krunice 

a ona broji godišnja doba

počevši s Apostolovim vjerovanjem.

U prazan prostor istine 

ubacujem nova pitanja.

U koje godišnje doba će se vratiti Isus?

Može li se suditi mrtvima?

Moram razgovarati s Bogom.

Kroz polusan 

vidjeh Anđela kako briše tragove.

Nitko mu nije rekao da trag polučovjeka

nikad ne umire.

branka