kažem ti:

u svemir smo poslali

psa a onda majmuna

i majmunima sličnoga - čovjeka

negdje su se kružnice njihovih putovanja sjekle

kad su se njihove sjenke dotakle

svima troma se je zgrušala žuč

i samo čovjekovo srce nije puklo

jer je bilo tvrdo kao kamena kost

za razliku od majmuna

kornjače se sa svojim oklopom sasvim sigurno

nisu polako provlačile kroz duge vjeđe samo zato

da bi od njih skuhali juhu

ili

ne daj bože od njihovoga oklopa napravili

okvire za očala majstora

koji bi u sipinu tintu umakao guščja pera

i opjevao čudesne

neshvatljive grozote prirode

svemira zato nipošto nemoj spustiti u sebe

ako ti već ne možeš u njega

tvoje misli su

prokisle do vrelišta

mekani planet se topi

pod tvojim bosim stopalima

nešto veliko je snijelo jaje

u tvoj solarni pleksus

zalepršaj [još zadnji put]

mala smrt već kucka na tvoja protuprovalna vrata

Jure Drljepan (JUR)