u toploj zvjezdanoj noći

iz  12. na 13. srpnja

ležim u odručenju

bez svega pored mrtvaca

između kalvarije i otvorenog mora

međunarodnih voda

sa dlana se izvija

ljuska mladog mjeseca

uljano pršti preko uglađenosti površina

gornje note naranče

i kosa koja tone

privlače zamukli tlak dubina

kroz križnu kost me salijevaš

u svoj arhipelag

tvoja sam tvoja

valovi su

kamenite međe

pragovi jadrana

rebra su stepenište

oko grudi mi sapinješ

ogrlicu od neuzgojenih bisera

otvorenim očima piješ navrelo mlijeko i krv

okreneš me za 180 stepeni

i prstom pokažeš

kako među još vidljivim

srebrnim pramenjem morskih trava

zabljeskaju izlizani komadi lunarnog porculana

i koliko duboko su onda školjke

iz kose se u dubinu njiše dvanaest njihala

kažeš

da me ljubiš

bez obaveza

Jure Drljepan (JUR)