sumorna jesen
jatima crnih ptica
tetovira nebo
sve moje jeseni ispunjene nostalgičnim tugama prolaznosti počinju s prvim odlascima ptica. tetovirana crvenila zapada oblače me u pozlaćene haljine od lišća i dovode pred trijumf smrti i vječnosti života. plešući s listopadskim vjetrom kao Perzefona darovana životom spuštam se prema korijenu svoje duše
sazrelo lišće
pozlaćenim nitima
iscrtava krug
Vida,
zanimiv pristop k haibunu, dva haikuja v sendviču držita tekst :)))
Edino, v prvem haikuju ...
tetovira nebo ... jaz štejem 6 zlogov, moti me pa tudi ne, razen če se
želiš trdo držati pravil ... :)))
LP,
KIA
Poslano:
26. 10. 2013 ob 22:46
Spremenjeno:
28. 10. 2013 ob 20:54
Hvala Klavdija za komentar - prije par godina sam imala podčrtanku na sličnu temu s dva haikuia, samo tada nisam znala da se ta forma zove haibun. Došla je samo od sebe.
Čitala sam haibune s više haikua i jako su mi se dopali. Privlače me jer traže lucidnu sažetost misli... dozvoljavaju mi da se igram i odmaram um. Ima u meni neka prirodna sklonost ka japanskim formama poezije. To se dogodilo kada sam poezijom iskašljala more suza i počela pisati prozu...?
Znam da treći red prvog haikua ima šest slogova - zbog te nazovimo nepravilnosti nisam se htjela odreći osnovne slike koja je potaknula cijeli haibun...
lijep pozdrav,
vida
Vida,
upam, da jih boš napisala še veliko. Tudi sama se rada igram z njimi, z dvema haikujema še sicer nisem pisala, sem pa že s pesmijo + haiku. Ampak ... nikoli ne reci nikoli :)))
Lep vikend,
KIA
urednica
Poslano:
28. 10. 2013 ob 13:21
Spremenjeno:
28. 10. 2013 ob 17:10
Lep haibun, Vida. Ker je slika popolna, se zlog preveč spregleda (kar smo že mnogokrat naredili, če ni šlo drugače (v tvoj jezik pa se tudi pod razno ne bom vtikala, da bi isto sliko poskušala narediti že "haiku - zlogovno- formalno" popolno). Saj nepopolnosti niti opazimo, tudi to, da tekst spremljata dva haikuja je prej plus, redkeje uporabljen sicer, ampak vendarle ... V bistvu naredita tak lep, sklenjen krog in poudarita tisto, kar si hotela ...
Ja, se zavedam, tradicionalni haibun zahteva samo en haiku pripet na koncu proznega teksta, vendar je zaslediti (ne sicer na našem portalu, pač pa v drugih publikacijah in na raznih tujih portalih) vedno več takih z dvema (ali celo z več). Čeprav se poskušam držati norm in forme, me včasih kakšen vsebinsko bogat in izjemen haibun (tudi s preveč zlogi in preveč enotami) po vsebini tako prepriča, da ga moram podčrtati.
v tvoji sestavljanki se dogala takole: Najprej haiku sproži razmišljanje o koncu, prozni tekst pripoveduje zgodbo, drugi haiku pa naredi popoln zaključek teksta kot čistega artefakta pred nami. Ob tem je vsak del posebej lahko popolnoma samostojna enota, čeprav se vsi med sabo dopolnjujejo. Presežek še dopolni sezonska umeščenost teksta v čas, prostor in naše dojemanje.
LP, lidija
Pronašla sam na adresi:
http://www.scribd.com/doc/95422941/Antologija-hrvatskoga-haiku-pjesništva
i veoma su mi se dopali neobični haiku-i od Mirte Abramović kao npr:
Puni sepeti
vinograda.
Berači doručkuju.
Grom prerezao
tišinu
usnule šume
Bokovi njišu
prozirnu
suknju. Ljeto.
Da li je ovo neka posebna forma kojoj se još nisam približila ili neka vrsta slobodne haiku (blic) slike. Uglavnom meni se jako sviđa, iako sam već tvrdo ustoličena na 5-7-5.
Hvala Kia na lijepim željama, koje iskreno uzvraćam.
lp, vida
Temu pravijo "svobodni haiku", ja. No na našem portalu se držimo okvirov klasičnega japonskega haikuja. Ko nadješ temo, ki je ne moreš spravit v klasično haiku formo, se je najboljše poslužiti tega, da pač ne nasloviš, pa smo vsi zadovoljni :)
Potem pa naj bo za nekatere tudi haiku če hoče;)
lp, lidija
...aha - slobodni haiku ili ono od Mirjane Marinković - haiku ili nalik mu!
No, vrijeme će pokazati svoje - možda jednom a možda nikada!?
Lidija mnogo hvala i lijepo spavaj,
vida
"haiku ili nalik mu" je odlična Mirjnina rešitev, s katero vsakemu zapre usta :)))
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!