U plamenju i pucnjima,

u dimu i ruševinama,

na ulici i baščaršiji,

na polju i mostovima,

u kućama i blokovima,

pred pekarom i džamijom,

u crkvi i bolnici,

u širom otvorenim očima

od strave,

u britkim bolovima

i svjetlosti u otjecanju

gasili su se pogledi. 

11541 praznih stolica.

Crvenih kao vrisak

i tijelo iznutra.

Kao pionirske marame.

Kao suknjice djevojačke

koje lepršaju na vjetru

da bi izgledale nestašne.

Kao usnice 

koje gube svu boju

i koče se u tišinu.

Kao tulipani

koji se u to vrijeme otvaraju

i krv 

i srce

slomljeno zauvijek.

(6. 4. 2012, za Sarajevo kroz 20 godina)

Jure Drljepan (JUR)