muza ne mari

ne čeka iza baršunaste zavjese,

ne miluje olovku,

plačući nad tvojom genijalnošću

vani je, jebe se sa nekim bleferom

s ugovorom o knjizi

i savršenim zubima

sjediš u sobi koja bazdi na ustajalu kavu

i pepeljare koje su zaboravile koji je dan

tvoj trbuh je sada veći od tvojih snova

i riječi ne dolaze kao prije -

ako su ikad

krvariš po papiru, misleći, da to nešto znači

kao što će ti umjetnost oprostiti,

što si kreten

do sviju, koji su te ikada voljeli

prazna stranica

ne plješće

ne kaže hvala

samo čeka da umreš

da te rastrgne neki student književnosti

i tvoje sranje nazove "dubina"

izostaviš rođendane

ignorišeš pozive

odgurneš ženu

koja ti je kuhala juhu

kad si pljuvao krv

"zbog posla", rekao si

kao da to nešto važi

sad je posao sve, što ti je ostalo

čestitam

piješ

i to nazivaš ritualom

patiš

i to nazivaš žrtvom

u stvarnosti si samo kukavica u jeftinom viskiju

i samosažaljenju

Muza ne dolazi

Ne zato što je tajanstvena

već što nikad nisi bio dovoljno dobar.

mislio si, da je bol cijena

da je usamljenost medalja

da ti umjetnost nešto duguje

jer si ostao jadan

ne duguje ti

niko ti ne duguje

Umrijet ćeš sa sveskom

i neplaćanih računa

Muza ti neće pisati osmrtnicu

bit će prezauzeta

jer će jebati sljedećeg idiota

koji misli, da je ona prava

DragoM