čovjek

koliko od svega

te je izrekla rijeć

zatvori sve knjige

u jednostavnosti dana

vrati se

kao livadsko cvijeće proljeća

vidi

vječnost kapi

kroz prozirne dlanove jutra

i to su samo žuti stihovi mjeseca

nema toga što bi prošlo

nema vremena kad te nije bilo

zatim

u tebi nema smrti

budi sve što dotakneš

ja sam

uz rijeku siromaštva

s galebom delimo samoću

i ne možeš reći da je siromah

u gladu i slobodi

svoja vlastita slika

slika svega

zatim me uokviri koža vremena

oblak se razilazi

ti si samo dio vedrog neba

što zuri u pješčane tragove

DragoM