KORAČAJ KAO SUDBINA
pusti vrijeme što ostalo je
između nas. ozeleni
južne strane mojih nesanicā
korakni nedorečena
kao utvara pratit ću te
pod plaštem listopadnim
ne mari spoticanje o kamene jeke
i huk mora
pusti vrijeme što iscurilo je
kroz prste usuda. kroz rastanke
i ruine u naramcima sna
ne osvrći se za pticama
što odletjele su. pusti
slušat ćemo neispjevane kiše
ogrnuti s ostarjelim zvijezdama
i ne plači ako se grudi oglase
da nikada nismo ni otišli
to bit će tvoj san
bosonogog djetinjstva
pusti vrijeme
/koje ionako ne postoji/
a mi bismo još jednom mogli
sonatom listopadnom u zaborav
tamo gdje venu
gnijezda lastavičja. tamo
gdje vječan je
miris frezija
Mirko,
čini se kako da je sve lijepo prolazno.
Šteta što si jo objavio na ovaj sumoran
dan.
Jer ako bih jo pročitao na sunčan dan
iskustvo bi bilo zaista divno.
neka ti budu blagdani kakvi trebaju biti
RA.j.
Bravo Mirko, tvoje pesmi izžarevajo nežen melos minljivosti, a hkrati bralca vračajo na prag začasnosti. Lp, Caki
slušat ćemo neispjevane kiše
ogrnuti s ostarjelim zvijezdama
Hvala na posjeti, RAjko. U svemu se slažem s tobom.
Ugodan dan
Tako malo potrebujemo shraniti, kar je tisto, kar je bistveno že v nas. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Hvala, Milane na komentaru i podcrtanki.
Pozdrav iz SA
Prekrasna pesem, spoštovani Poet Mirko
...in ti verzi, bi bili pa lahko tudi samostojna pesem:
pusti vrijeme
/koje ionako ne postoji/
a mi bismo još jednom mogli
sonatom listopadnom u zaborav
tamo gdje venu
gnijezda lastavičja. tamo
gdje vječan je
miris frezija
čudoviti so!
Bodi dobro, Marija
Hvala najljepše, Marija. Zadovoljstvo mi je i čast dobiti ovakvo mišljenje.
Srdačno,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 22. 12. 2024 ob 12:36
- Prebrano 519 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 99.87