Dan je na izmaku, u šumu se hvata sumrak, mrak se spušta

i bezbrojni se glasovi slijevaju u prašnjave staze.

Čujem tvoj šapat, evo te među kamenčićima, među mahovinom za jaslice.

Gledam te, tu si, velika kao moj dlan, između noći i dana, smiješiš se cvijetom omame.

Dah vjetra izdao te, kao srna u sjeni noći, nanjušila si me, jer sam drugi put bio na istom putu kojim ne želiš više proći.

Otišla si u tamnu noć, gdje te nitko ne može vidjeti, osim mojih umornih oči.

DragoM