Iza tri vela oganj bubnja u temenu:
i muke bebe i polet-starci pravo traže.
Na krahu dana, teške ih u rodilište,
usrane u negdašnji dom vraćam.
Tada tek pesma gladna usta otvara
za mojim mesom, kosti i noć jasna je:
ona je moja posunovraćena zvezda.
No sve dok glas ne izda, dojiću je, prati:
nakon tri vela i okajane smrti
preko velike magline preneće me.
Iz rukopisa
Krog življenja, ki se pričenja in končuje v nebogljenosti ... čestitke,
lp, Ana
Hvala od srca, Ana.
lp, Vlada
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!