Grli me more, cjeliva me cijelu
na tijelu mome ostavlja trag
i omota u prozirnu čipku
od bijele pjene i fine soli.
Ljeskam se na suncu
poput bisernoga škoja
kao galeb kličem raskriljenih krila
hvatajući svaki sedmi val,
a more mi tiho šapuće na uho
dok u daljini nasrće na žal.
Uze me more snažno u se
stopljeni u jedno, more i ja,
pa na kresti vala izdigne me uvis
i rasprši po hridi kao „morski dim“.
Ja bih ovde samo rekao: blago Moru!
A moglo bi se dodati: da li je More svesno koga grli?
I još: blago nama čitaocima!, radujemo se što te je More pustilo da nam dođeš, Katice!
LpM
Maki, velika ti hvala na prekrasnom komentaru, puno mi znači. Još malo morskih stihova prije negoli posivi dan, jesen se već šulja krošnjama.
Kažu da smo svi davno, davno izašli iz mora, pa evo i mene more izbacilo na kopno. Raduje me da sam s vama.
Lp, Katica
Katica, ljubezen morja je brezmejna, sprejme vsakogar brez obtoževanja, analiz, že tisočleja.
Lepo bodi, Stojan
Zelo lepa, čustvena pesem, Katica.
Čestitke!
Marija
Draga Marija, raduje me tvoj super komentar i hvala na čestitanju. Inspirirao me Pag za ove stihove, gdje se najčešće "morski dim"(posolica) javlja i raznosi i nanosi morske kapljice iz Velebitskog kanala.
Sve najbolje i lp,
Katica :)
Izvrsna pjesma o moru!
Ivan
Hvala, Ivane! Raduje me tvoj komentar.
Lp, Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!