Dok u vazni gledam ljubičice svehle,

srećem beskraj misli na trenutke naše

i proplanke bregovite pored Tise, trenom trenim

i na cvijeće dok smo brali, sreću mirisali.

Dok u vazni gledam ljubičice svehle,

mislima te milim, ovjenčavam, slavim,

cijelim srcem želim, i premalo mi      

napremase koliko te volim.

Dok u vazni gledam ljubičice svehle,

malo mi je da te samo volim, hoću

u zjenici mi netremice da si - da me čaraš,

bih i cjelovati opoj sa usana ti htio

uz tebe se sviti i u čuvstva pogubiti.

Dok u vazni gledam ljubičice svehle,

hoću-neću, hoćeš-nećeš, snom te bajam, dodirujem,

vajam, pohotno pohodim, snatreći posvajam, ali

pusto bješe na vidjelu, svuda oko mene samo miris

Vodenoga cvijeta - tvoje ljubavi iščezle.

Kemal Ljevaković