Odlazi
Odlazi od mene mekušna pesmo o njemu
Neću te napisati
Nećeš me prevariti tim potkupljivim rečima
I jeftinim pesničkim podsećanjima
Na miris njegovog daha (na duvan i vino)
Pusti me s tim ljubavničkim lakrdijama
Nisam ja više ona što se pravila hrabra u pesmama
I govorila jadnu "mudrost" koju govore gubitnici
Da je važno koliko volim a ne koliko sam voljena
I da je smešno pitati se
Da li sam njegova daleka misao (kao on moja)
Prva po buđenju i poslednja pred samački san
Kakva bedna samoobmana da je to nevažno
A ja samo njegovom mišlju i postojim kao Žena
I osećam sebe kao Ljubav
Ozlojeđena
Danas bih da hulim i napišem najgrublju poemu
Možda čak i da ismejem to sve nekim bezočnim desetercem
U svakom stihu prostački da šibam po poeziji i sebi
Birano otrovnim rečima
Potreban mi je taj otrov istine
(o njegovoj neljubavi i mojoj slepačkoj ljubavi)
Kao serum kome je prošao rok trajanja
Sa malom verovatnoćom da me spase kao ženu
I velikom
Da me uništi kao pesnikinju
Jesam li ijedno od toga sada
Ja više ništa ne znam
Čak ni da li postojim
I postoji li išta
Ili sam izmislila sve
I njega
I sebe
I da ga volim
I da me ne voli
Samo da bi me imalo šta boleti
I napisati pesmu...