
Propješačila sam strme obale
padala poput anđela sa Stjenjaka
ustajala da bih se iznova sunovratila
u dubinu dubina svojih zjena
gdje sam odavno zaključala sebe
u tamu skrivenih pregradaka
daleko od barbarskih pogleda.
I kad mi svijet postane stran,
i kad sam odvojena od svih stvari,
i kad raspline se plavi dan
i ne čuju se glazbeni drhtaji pčela,
a obrisi srastu k'o kamen i trn
odlazim u dubine, još dalje.
Iz sumaglice na horizontu
strši bijela, hladna pustopoljina
u njoj promrzli drozdovi
zastrti velom, pjeva im tvoja tišina.
I raspjevana maglovitost putuje
ponad divljih, mutnih voda,
ponad starih krovova,
ponad majušnog planeta Zemlje
u bezdan svemira
i vraća se kao oblačak,
kao topla proljetna kiša,
kao glas pjesnika
u moju dušu.
Čestitke
Hvala Svit na pažnji i izdvojenom citatu.
Imaj se lijepo!
Katica
Katice, kroz moju dušu dolazi (i u njoj ostaje) ova pesma. Čestitam na poetskom ostvarenju.
Lp, Maki
Maki, veseli me tvoj komentar. Tisuću puta hvala.
Lp,
Katica
Tanja, hvala ti na pažnji i ostavljenom komentaru.
A.B. Šimić:
"Ja bih pleso taman jedan ples
Ja bih htio svuda biti
Ja bih htio radost sviju ljudi"
Lp i svako dobro! Katica
Ivane, hvala na čitanju i ostavljenom komentaru.
Lp! Katica
Vse se zapre v notranjost, da bi se potem pojvavilo - kot pesem ... čestitke,
lp, Ana
Link na prevod: https://www.pesem.si/a/objava/prikaz/152782/skozi_mojo_duso#komentar272116
Srdačan pozdrav!
JUR
Hvala na pažnji i priloženom linku, JUR.
Lp,
Katica
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!