Propješačila sam strme obale
padala poput anđela sa Stjenjaka
ustajala da bih se iznova sunovratila
u dubinu dubina svojih zjena
gdje sam odavno zaključala sebe
u tamu skrivenih pregradaka
daleko od barbarskih pogleda.
I kad mi svijet postane stran,
i kad sam odvojena od svih stvari,
i kad raspline se plavi dan
i ne čuju se glazbeni drhtaji pčela,
a obrisi srastu k'o kamen i trn
odlazim u dubine, još dalje.
Iz sumaglice na horizontu
strši bijela, hladna pustopoljina
u njoj promrzli drozdovi
zastrti velom, pjeva im tvoja tišina.
I raspjevana maglovitost putuje
ponad divljih, mutnih voda,
ponad starih krovova,
ponad majušnog planeta Zemlje
u bezdan svemira
i vraća se kao oblačak,
kao topla proljetna kiša,
kao glas pjesnika
u moju dušu.
Čestitke
Hvala Svit na pažnji i izdvojenom citatu.
Imaj se lijepo!
Katica
Katice, kroz moju dušu dolazi (i u njoj ostaje) ova pesma. Čestitam na poetskom ostvarenju.
Lp, Maki
Maki, veseli me tvoj komentar. Tisuću puta hvala.
Lp,
Katica
Jako lijepo Katice!
Lp iz Zadra,
Ivan
Tanja, hvala ti na pažnji i ostavljenom komentaru.
A.B. Šimić:
"Ja bih pleso taman jedan ples
Ja bih htio svuda biti
Ja bih htio radost sviju ljudi"
Lp i svako dobro! Katica
Ivane, hvala na čitanju i ostavljenom komentaru.
Lp! Katica
Vse se zapre v notranjost, da bi se potem pojvavilo - kot pesem ... čestitke,
lp, Ana
Link na prevod: https://www.pesem.si/a/objava/prikaz/152782/skozi_mojo_duso#komentar272116
Srdačan pozdrav!
JUR
Hvala na pažnji i priloženom linku, JUR.
Lp,
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!