(Akrostih)
Mislio je proći putem neopazan,
Al’ nevidna ruka sa puta ga zavi;
Rimovanje slatko pred oči mu stavi
I sonet u jastuk – da san nije prazan.
Ništa nije znao, ni slutio nije
Kol’ko su te staze trnjem zasejane.
Ogreban po duši, na srcu mu rane...
Je l’ se zato katkad sâm od sebe krije?
A tako se hteo zvati prostim sinom...
Gordost ga opila otrovanim vinom –
Odavno već nije samom sebi sličan.
Dolazi sad javno, kao zavodnica,
I kuca na vrata nepoznatih lica –
Ćilim svoj izatkan nudi, patetičan.
Maki, moje čestitke! Ova pjesma je vrhunaravna.
"Ništa nije znao, ni slutio nije
Kol’ko su te staze trnjem zasejane.
Ogreban po duši, na srcu mu rane...
Je l’ se zato katkad sâm od sebe krije?"
Lp i želim ti večer ispunjenu čarobnom poezijom!
Katica
Hvala Katice, od srca hvala!
Ako nekog usrećuje moja poezija, to je onda i moja velika radost.
Lp, Maki
Dober poet, kot si ti, ne more ostati neopazen.
Zelo všeč!
Lp, Drago
Drago, hvala za lepo mnjenje.
Ne smatram, da sem velik poeta. Če po nečem izstopam, po mojem skromnom mišljenju, je raznoliki opus; namreč pišem takorekoč vse, od haikuja do sonetnega venca (in vse vmes).
Lp, Maki
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: MAKI
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!