s grčem u grlu

nevoljko se vraćamo onome

čemu davno umakosmo

drvene škure kloparaju

skrivaju li prozore ili tuguju za vodenikama

koje su siromaštvo oblačile u ljupkost

ona na niskom tronošcu

nekako sitna

i te kokoši koje pita kukuruzom

zar samo četiri

njezine ruke kvrgave i zgrčene

povijene ranama kojima je mazila zemlju

a ona joj uzela i srce

sad kad sve je dala

ne usudi se pitati

je li se isplatio

to disanje kopanja sijanja branja

a između nevenova mast za boli

trputac krvavim pečatima i

krunica za dušu

smiju li se to kazaljke stare ure

zaigrane u pirueti

saraivor