Nisi smela tako
Proziva me plemkinja u meni
(kakva licemerka)
I podseća na plavu pesničku krv
(a ja sam crvena kao tuđi stid)
Okrivljena bez krivice
Iskupljujem se najskupljim:
Velikom Poveljom koja košta disanja
Odričem se prava na moju tuđu pticu
I moje mesto pod njenim krilom
(Ne i na njeno gnezdo u mojoj duši )
Zbog ljubavi prema njemu
I njegovog kajanja zbog ostajanja
I nesnage da ode
Odričem ga se
Načinom plemkinje
Svečano ispisujem pesmu Povelju
I ne overavam razlomljenim crvenim pečatom
Prepolovljenim sopetvenim srcem
Čujem ga usporeno
Kako me iskucava iz ljubavi i staje
U velikoj crvenoj tački na kraju dokumenta
Ne mogu dalje
Nisam toliko moralna da ovo potpišem
Ni toliko nemoralna da pocepam
Ostavljam Vremenu
Da ovo overi...