PISMO

pisala bih ti pismo
sasvim obično
 
pisala bih ti toplinu
usamljene tužne vrbe
jednog ljetnog predvečerja
kako svjetluca uz prokopani kanal
njenu elegiju za širokom i snažnom rijekom
i šumom drvoreda koji se diže
visoko i široko
pa prigušuje njezin uzdah
i pretvara ga u pjesmu
 
i o crvenoj sjajnoj glisti
kako se jedinom svojoj ljepotom nakon kiše
šepuri kroz travnjak
 
i o veselju ptica
kad dižu se s jatom s pokošenih kukuruzišta
radujući se isto jesenskom letu u nepoznato
kao ljetos kad žvrgoljile su
u zelenim krošnjama
uspavanke
 
izmislila bih 365 boja
i pisala svaki dan po jedno pismo u boji
tebi
čiju adresu ne znam

saraivor

Komentiranje je zaprto!

saraivor
Napisal/a: saraivor

Pesmi

  • 12. 08. 2019 ob 15:12
  • Prebrano 184 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 188.34
  • Število ocen: 9

Zastavica