OKAMINA
Jutrenje uz more
stavlja na kušnju
moje srce
da iskoči iz grudiju bolnih
i zaroni međ' ribe i trave
u dubine
da se zarije takovo u dno
da se okameni
u školjku
pa ako ne može tamo
biserje rađati
k'o tajne svijetleće
onda nek' se vrati
u ljušturu ovog tijela
zemaljskog
i smiri se već jednom
u snu
s njom.
Poslano:
19. 06. 2019 ob 18:00
Spremenjeno:
19. 06. 2019 ob 18:04
Podijeljenost lirskog subjekta na fizičko i duhovno, ovozemaljsko i onostrano, propadljivo i svevremensko ujedinjena i pomirena ljubavlju. Jer ljubav je umjetnost. I jedina trajnost. Divno!
Ćatića i tebe čitam jer je vaša poezija tako prirodna, sveobuhvatna, unisona...
Velim, ja bih tvoje pjesme u školske udžbenike.
Kad te pjesma sastavi s mirom...
Kako lepa (ljubezenska) pesem - da ostrmiš - ne okameniš - od miline, srce pa se potopi v njene globine. Na miren sen, Sara
Hvala na lijepim riječima, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 19. 06. 2019 ob 08:52
- Prebrano 618 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 305.49
- Število ocen: 16