Ako hoćeš unutra
moraš umiti mesec
na suncu danas
za sutrašnju zvezdu,
ako hoćeš, ovako je:
dok gore polja korova,
smrt biva plemenita:
prva nežnost neka
ne prevari te.
Orahova ljuska u beskrajnoj vodi
Zamisli goluba umornog do kraja sveta,
sad gavrana što sve reči ljudske zna,
zamisli oluju pa katarku
i biće jasno.
Iz ciklusa „Uzalud što u meni zastavu razvilo nije”
Sučeljavanje mjeseca naspram suncu danas, zarad sutrašnje zvijezde i gavran koji je napokon u nečijoj pjesmi progovorio čovječjim jezikom. A sve skupa krije orahova ljuska.
Goblen kojeg treba znati izvesti.
V., sve znaš...
Hvala ti od srca, Nikita. :) Lp
Majhne (in po videzu šibke) stvari so včasih preživetvene narave ... diptih, s katerim lahko zaslutimo moč teh drobcenih stvari v življenju, čestitke,
Ana
Hvala od srca, Ana. Lp :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!