
to sa zavičajem
samo su uspomene
djetinjstvo okusa kruha i masti
prvi zagriz tople rajčice iz vrta
samo su mirisi klica gena
koji pod teškim olujnim nebom pjevaju
i tješe uplašene zrikavce
šćućurene u visokim travama
to je samo čitav tvoj svijet
neko ljetno predvečerje
kad baka preko praga niske kuće
metlom od šiblja širi dom
svježe okrečenih zidova
niskih prozora
ukrašenih maznim pelargonijama
i bujnim vodenikama stidljivih cvjetova
to sa zavičajem
ono je što samo odjednom
otvori prazninu
u malom srcu velikoga grada
i poput poznate uspavanke
krene neka tuga
dok u ruci nosiš s placa
zapelcanu vodeniku
Izuzetno. Ovu pjesmu treba cuvati, čitati... pa čitati, jer je vrijedna kao knjiga...kao deaet knjiga...zavisi.
HVALA TI ZA PJESMU, SARA !
Mirko, to su te neke slike koje iskrsavaju kad smo ranjivi. Hvala Bogu da ih imamo. Hvala ti, od tvojih riječi još mi je punije srce.
Divim ti se spretnošću ulaska u pjesmu... koji je u potpunosti izbjegao patetiku. To je s obzirom na temu ovdje trebalo i izvela si, odradila si posao briljantno.
ČESTITKE, Sara !!!
Lepa nostalgična pesem, ki pred nami oživi minuli čas in nam prebuja naše lastne spomine ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!