to sa zavičajem
samo su uspomene
djetinjstvo okusa kruha i masti
prvi zagriz tople rajčice iz vrta
samo su mirisi klica gena
koji pod teškim olujnim nebom pjevaju
i tješe uplašene zrikavce
šćućurene u visokim travama
to je samo čitav tvoj svijet
neko ljetno predvečerje
kad baka preko praga niske kuće
metlom od šiblja širi dom
svježe okrečenih zidova
niskih prozora
ukrašenih maznim pelargonijama
i bujnim vodenikama stidljivih cvjetova
to sa zavičajem
ono je što samo odjednom
otvori prazninu
u malom srcu velikoga grada
i poput poznate uspavanke
krene neka tuga
dok u ruci nosiš s placa
zapelcanu vodeniku
Poslano:
15. 05. 2019 ob 11:04
Spremenjeno:
15. 05. 2019 ob 11:43
Izuzetno. Ovu pjesmu treba cuvati, čitati... pa čitati, jer je vrijedna kao knjiga...kao deaet knjiga...zavisi.
HVALA TI ZA PJESMU, SARA !
Mirko, to su te neke slike koje iskrsavaju kad smo ranjivi. Hvala Bogu da ih imamo. Hvala ti, od tvojih riječi još mi je punije srce.
Divim ti se spretnošću ulaska u pjesmu... koji je u potpunosti izbjegao patetiku. To je s obzirom na temu ovdje trebalo i izvela si, odradila si posao briljantno.
ČESTITKE, Sara !!!
Lepa nostalgična pesem, ki pred nami oživi minuli čas in nam prebuja naše lastne spomine ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!