
Neznano zastaneš
hod ti nastave koraci
preko mosta ih čuješ
u dûgu se izdužuju
A tvoj pogled nagnut
nad površinom klizeće vode
lik ti i nebo skameni
u dubini
kao da te ptica odozdo
jednim okom motri
a drugim netremice
već zasijeca u žrtvu –
ribicu zastalu
poput ukočene sjenke
Ne pitaš kamo su
otklizale vode, ni kamo su
otišli tvoji koraci
jer bez daha
čekaš ishod
mirno i dugo šuteći
kao šum glatkih
vodenih žila, kao duše
onih koje si prebolio
ne znam najti besede, odlično je premalo
<3
Hvala, Irena.
Lijepo je pročitati ovakav komentar.
<3
Potpisujem Irenin komentar. Sjajna pjesma, Mirko!
"Ne pitaš kamo su
otklizale vode, ni kamo su
otišli tvoji koraci
jer bez daha
čekaš ishod
mirno i dugo šuteći
kao šum glatkih
vodenih žila, kao duše
onih koje si prebolio"
Lp!
Katica
Nemam drugih riječi nego čudesno-moćno-tanano-mekano-nježno.
Pozdrav veliki Mirko
Živio mi prijatelju!!!
Pesem, ki drsi kot voda, ki včasih nenadoma obstane, da bi slišala druge vode, korake, se spomnila odšlih in šla dalje ... čestitke,
Ana
Ana, hvala za podčrtanku!
Ugodna večer:) :)
Čestitam ti prijatelju.
Ugodan dan ti želim.
Pozdrav veliki,
Saša
1000 x BRAVO! Moje čestitke na podcrtanoj pjesmi i sve pohvale tvojoj vrhunaravnoj poeziji, Pjesniče!
Lijep poetičan pozdrav, dragi Mirko!
Katica
Hvala ti, draga Katice, na svim tim lijepim mišljenjima i čestitkama !!!
Veliki pozdrav iz SA:)
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!