rječnik
sunce nas ogrijalo pepel riječima,
pa sad nijemi putujemo
kroz sebe i kroz procjepe vremena
riječ kao mrtvorođenče
riječ kao udovica
kao nitko
udišemo pijesak iz plućnih krila
zatočenih među rukama
što cijede biblijsku krv podno kože
u koju su upisane zapovijedi mesa
najsvetiji smo kad grobljanski mir mirujemo
i blagujemo mrak pod suhim nam vjeđama
riječ kao udovica
neće ječati iza nas
naši su pogrebi nevidljivi i beskoračni,
nepomični u sjeni kamena
koji postaje plitko nebo
nad voštanim nam licima
u mrak nam ulazi mrtvorođenče
koje ne poznaje žilu vremena
i mrmor tople krvi iza oka
ono nije ni od zemlje ni od vode
jer njega smrt zače prije uštapa
sretni su snovi njegovi koje ne sniva
riječ nikad ne bijaše od riječi,
već od nje posta holokaust
crvene ljudskosti
i crnih joj djela i porođenja
kojom riječju da ne izgorimo
kojom da se odanimo
da bi nam kosa ostala bijela
i mirisna na zimsku bol
Ovu pjesmu treba svatko da pročita. Ona je iznad remek-djela.
Teška tema kojoj nije potreban dodatan komentar.... sve je lijepo rekao Lean.
Lp,
Katica
Branka, ti si najveće čudo od poezija, mudrost neba i zemlje, vjetar koji donosi.
Veliki pozdrav frende.
belina boli, pesem boli, dokler boli, je tu
<3
Hvala, pjesnikinje i pjesnici.
Pesem ovdovelih, mrtvorojenih in nikogaršnjih besed, ki privzemajo telesnost, vendar ne živijo, so kot mrtveci, z voščenimi telesi in belimi lasmi ... mo(go)čne podobe, ki stopajo pred bralce, nas navdajo s posebno (sprejemljivo) grozo ... čestitke,
Ana
Čestitam ti frende na podcrtanoj poeziji.
Uživaj mi!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 21. 02. 2019 ob 21:04
- Prebrano 621 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 205
- Število ocen: 14