Hen panta einai
Ako i ne znaš gde sam,
ako i ne znam gde si,
a tražimo se u bujanju,
što najlepša je laž,
dođi, doći ću.
I zakasni 2.500 godina,
i požuriću 5.000
na nezakazan susret,
iza da, iza ne,
Χεν Πάντα Είνα
svejedno,
sasvim sve-jedno.
Idioti, zbogom,
u međunožju omorika i smreka
sada samo krv i rodni krug vidim,
Bog i đavo odatle ne izlaze,
niti pleva vrišti niti sečivo proklinje,
kako sam samo živ – idioti, zbogom.
Trideset treći dan vas tražim u romanu
i pomamnoj ludnici, niko da mi kaže
nešto davno: stvaran jer budan si san u snu,
idioti, zbogom – kako sam samo zdrav.
Ali prav ovako ne mnim krune svih kneževa
bez nogu niti kljaste kneginje što muževima
platane zašivaju u oči, kako vas na vrhu igle
izbrojiti van nemoći, a moći, gle, pogrom,
kako samo ubijam – idioti, zbogom,
i dok sećam se još:
Hen panta einai
Ako i ne znaš gde sam,
ako i ne znam gde si,
a tražimo se u bujanju,
što najlepša je laž,
dođi, doći ću.
I zakasni 2.500 godina,
i požuriću 5.000
na nezakazan susret,
iza da, iza ne,
Χεν Πάντα Είνα
svejedno,
sasvim sve-jedno.
Hvala, prijatelju. :)
Pesmetina!
Tatjana.
Hvala, Tanja. :)
Pesem o vseenem, o plasteh, ki obstajajo v vsakem, le da se jih morda (še) ne zavedamo ... lep poudarek pesmi je tudi reinterpretacija Dostojevskega (Idiot) ... čestitke,
Ana
Prekrasno! Iza ovog svejedno je demanti i vriska nemoci, koliko ti-nam nije svejedno.
Urednici Ani nista ne pobjegne.
Cestitke
lpb
Hvala od srca, Barnka, Vama i Ani. :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!