OGLEDALO
Obješeno na zidu u njeg' život stane
i kad mene više neće ovdje biti
neko drugo lice će kriti i u se upiti;
pokazivati mu svu ljepotu i mane.
Pogledam li u njeg' vidim svoj lik
sve moje davno zaboravljene sanje
upitam se: kad je stiglo ovo stanje?
Iz ogledala čujem samo eha krik.
Tko zna čije obraze ono još pamti;
da l' neke plemkinje il' obične žene?
No, to nije ni važno dok gleda mene
slušam neizrečenu riječ što plamti.
Svaki pogled kao molitva mi se čini
dok odzvanja glazba posmrtnoga marša
i u ovoj se krčmi ispije posljednja čaša
silueta moja zauvijek nestaje u tmini.
Katica, zelo pomenljiva, lepa pesem. Kalejdoskop spomina v neustavljivem begu časa; nekoliko melanholičen pridih v valu nostalgije ...
Prijeten dan ti želim,
Sašo
Meni se ovo jako dopada, strofa je uverljiva i razigrana..misli ciste i otvorene.Iza Ogledala???
Sašo, hvala ti od srca na lijepom komentaru. Čini mi se kao da gledam svoj život u ogledalu i kao da to nisam više ja. Vjerojatno ću jednog dana stvarno nestati, pa neka to zrcalo zrcali nekome drugome.
Srdačan pozdrav i želim ti lijep ostatak vikenda!
Katica
Srećko, hvala na zanimljivom i lijepom osvrtu koji me je razveselio.
Puno pozdrava!
Katica
Snažni stihovi, dopiru do dubina naših snova i istina. Ponekad treba puno hrabrosti da bismo se mogli suočiti s istinom, a to suočavanje s istinom sam u Tvojoj pjesmi snažno doživjela.
Veliki zagrljaj,
Vesna
VP!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 16. 06. 2018 ob 11:11
- Prebrano 1757 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 211.45
- Število ocen: 10