Imam te u svakoj pesmi
Udeneš se u moje uši
Kao da si konac, a ja igla
Imam te u svakoj priči
Slušam ih kao dete pre spavanja
Imam te u svakom filmu
Uvek smo glavni likovi
I često smo neposlušni
Igramo po svom scenariju
Imam te u svakom žbunu
Noću, dok šetam, vidim kako me gledaš
I smešiš se mojim pijanim koracima
Imam te u reci, u svakom brzaku
Svakim treptajem vode napraviš piruetu
Samo se osmehneš i odeš
Imam te na nebu u oblacima
Svaki golub mi namigne tvojim okom
Imam te u zamagljenom staklu
Izađeš kao duh iz aladinove čarobne lampe
Kad uzdahnem dok te budan sanjam
I razliješ se po prozoru kao magla
Imam te u obrisu sećanja
Kao lava mi preplaviš srce, pa peče
Je l' znaš šta je to?
Poslano:
29. 05. 2018 ob 01:29
Spremenjeno:
29. 05. 2018 ob 01:31
Toliko nježnosti čežnje i ljubavi več dugo nisam pročitala tu na ovom portalu u nijednoj (muškoj)pjesmi.Bravo Bojan!
Hvala Tanja, pozdrav tebi...
Pesem, ki ima nekaj čudovitih in domiselnih prispodob, priporočam pa, da ohraniš, kar je najbolje in bralca najbolj očara, ostalo, kar je že bilo velikokrat slišano oziroma ne nosi "dodane" vrednosti, pa, predlagam, izpusti; takole:
Imam te u svakoj pesmi
Udeneš se u moje uši
Kao da si konac, a ja igla (odlično!)
Imam te u svakoj priči
Slušam ih kao dete pre spavanja
Uz njih lepše zaspim (nepotrebna opomba, je jasno, za kaj gre)
Imam te u svakom filmu
Uvek smo glavni likovi
I često smo neposlušni
Igramo po svom scenariju
Pa se ni ne sećam radnje filma (zmoti tok pesmi)
Imam te u svakom žbunu
Noću, dok šetam, vidim kako me gledaš
I smešiš se mojim pijanim koracima
Imam te u reci, u svakom brzaku
Svakim treptajem vode napraviš piruetu
Samo se osmehneš i odeš
Imam te na nebu u oblacima
Zaploviš krilima anđela (podobe angelov so v ljubezenski liriki zlorabljene)
Svaki (beli) golub mi namigne tvojim okom (belina, čistost itd. je tudi že rahlo klišejska)
Imam te u zamagljenom staklu
Izađeš kao duh iz aladinove čarobne lampe
Kad uzdahnem dok te budan sanjam
I razliješ se po prozoru kao magla (odlično!)
Imam te u mislima i snovima(škoda je te pesmi za obrabljene metafore)
Povremeno me izmamiš glas, izgovorim ti ime
I uvek probudim sebe izgovarajući ga
Imam te u obrisu sećanja
Kao lava mi preplaviš srce, pa peče
Imam te u tome što te volim(Vse to je nepotrebno pojasnjevanje vsega, kar si izrazil z zelo originalno metaforiko)
I to mi niko ne može uskratiti
Tebe mi niko ne može uskratiti
ne možeš mi, ni ti, samu sebe uskratiti
ne mogu te ni sam sebi uskratiti...
Je l' znaš šta je to? (Pravilno, naj ostane odprt konec)
Če pesem izčistiš, bo nastala čudovita ljubezenska izpoved - ja, vem, kaj je to :), Sara
Hvala veliko na kritikama, svaka mi puno znači... Pozdrav.
Čudovita ljubezenska pesem z izvirnimi prispodobami, ki bo zagotovo nagovorila bralke (in tudi bralce, seveda). Naj se kot megla razlije po portalu in drugod, Sara
Hvala za prevod, pozdrav...
Bojan, z veseljem ... ko bo čas dopuščal pa se lahko zgodi še kakšen : )
Lp, Marko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!