Često se srećemo
u pejzažima sasvim neobičnim
kao da je netko preselio
mediteran u planine
ili oceane u pustinje
pa u sjeni
rascvjetalog oleandra
divanimo o smislu vjere
u postojanje
kad sve što postoji nestaje
a ono što još ne postoji
možda će jednom postati
činjenica
presudna za povijest
za budućnost
u obličju djeteta-genija
s veličanstveno velikim
i dubokim očima
u kojima će se utopiti
sav jad i bol svijeta
a ja te promatram
dok blago treperiš
i mislim
kako istinski vjerujem
samo u tvoj bok
u list ženstven tvoje noge
u prste ruke tvoje
gdje bih da ih
primim na usne
i cjelivam nježno
dok ne krenu suze iz srca
da se sliju u more
iz kojeg čudesno
izranjaju planine
prošarane cvjetovima
oleandra i pinijom
zelene i visoke
do Sunca.
Vidi, ovu pesmu smatram povratkom tvoje genijalnosti u poeziji. Ti znaš šta to zači, i zašto je ključna reč -"povratak".
Poslano:
28. 05. 2018 ob 21:08
Spremenjeno:
28. 05. 2018 ob 21:22
P.S. Ovaj ko je dao jedinicu na ovakvu pesmu, okarakterisao je sebe ne samo kao totalnog laika u poeziji, nego i kao savršenog kretena!!
Hvala na lijepim riječima dragi prijatelju !
Srdačan pozdrav iz Zagreba,
Duško
Duško, zadivljen sam tvojim poetskim dometom !
Srdačan pozdrav,
Mirko
Ni prva in ni edina, ampak je med številnimi tvojimi pesniškimi stvaritvami izjemna zaradi bogastva razpredanja misli pod oleandrom, spoštovani Duško;)))
Pravi vzor odlične in lepe poezije si, spoštovani pesnik!
Z lepimi pozdravi,
koni
Hvala dragi Mirko i koni, imate moju veliku zahvalnost i poštovanje !
lp, Duško
Poezija koja se čita na dah! Pozdrav Vam, šjor Duško.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!