PREURANJEN TRENUTAK
kad izvrnem džepove
ničega nema
kad osvrnem se danima prošlim
odsustvo boja bjelinu ne umiruje i
tad tihi otkucaji moje dubine za tmurnih dana
zatresu ruke
pa klizne kišna kap prozorom
umjesto suze
nemirna godina proljetno sunce donese
magijom oboji dane
u praznu postelju noći položi čežnju
probudi neumrlo
spuštenih trepavica vidjeh
dušom taknuh
nedodirom voljeh
dušo
punih džepova
u svim sljedećim životima
ja imam vremena čekati
jer taknuh ono
tvoje netaknuto
što boji svijet i
uravnotežuje moje disanje
Saram
globok vdih je ta lepa pesem.
Lep pozdrav,
Majda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 28. 04. 2018 ob 10:50
- Prebrano 505 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 102.83