MELANKOLIJA
Ti što imaš svjetlost u zjeni
kojega sunce miluje i grije
plavetni dan te blistavo mije
dok ja se gubim sva u mijeni.
Bačena u tamnicu agonije
svaki me otkucaj bolno reže
melankolija mi dušu veže,
a ja bih da od sreće se smije.
Olovni i dugi su samotni sati
ovijeni u neraskidivu paučinu;
htjela bih i voljela živjeti znati.
U crni Tartar tonem u sljepoći
sve dublje u beskrajnu tišinu;
pruži mi ruku, izbavi me iz noći.
Poslano:
11. 11. 2017 ob 19:27
Spremenjeno:
14. 11. 2017 ob 13:22
Sve teče prirodno u ovoj divnoj pjesmi: melodija, ritam i rima, a melankolija poziva na traganje za srećom i osmijehom. Bliska mi je tvoja pjesma draga Katice; i stilom i osjećajima.
Poslano:
11. 11. 2017 ob 20:42
Spremenjeno:
12. 11. 2017 ob 00:18
Draga Vesna, hvala ti na ovom divnom komentaru za ovaj tužan sonet s kojim si me razveselila. Puno lijepih vrlina i osjećaja u današnjem materijalističkom načinu života je izgubljeno, a čovjeku je potrebno prijateljstvo, ljubav, bliskost koje se ne može nadoknaditi gomilanjem bespotrebnih stvari.
Lp i ugodan ostatak vikenda ti želim!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 11. 11. 2017 ob 15:55
- Prebrano 2027 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 296.44
- Število ocen: 16