U predvečerje kad sve utihne
nebo na zapadu obojeno je
poput zrele naranče
dok bonaca se razlijeva morem
ti uranjaš u ocean mozga
otkrivaš bijele školjke
ukopane na iščezlim obalama
u muljevitom pijesku
poput bijelih krinova.
Osluškuješ u njima hučanje
titraja izgubljenih
u Mamertinskoj tamnici
kojom još odzvanja eho
Vercingetoriksovog mirisa
odbijajući se od memljivih zidova.
Preobražavaš se iz jednog oblika u drugi
stazom zaboravljene iskonske istine
na kojoj su izniknula stabla križeva
nalik na neprohodnu šumu.
Tamnocrvena krv navire
kroz brojne premaze vapna
stopljena u koheziju molekula
koje nestaju i iznova se stvaraju
poput beskonačnog kruga voda
u rascjepu vremena.
Prava kohezija molekula koje nestaju i ponovno se stvaraju kroz stihove od početka do kraja :)
Prekrasna pjesma Katice ...
Lijepe snove ti želim :)
Nikita i Vesna - zahvalna sam vam ne samo na čitanju već i komentiranju.
Lp x 2
Katica
... pesem, ob kateri se ustaviš, o njej razmišljaš in se k njej vračaš na večer, ko vse utihne ...
Lepa je ta tvoja brezkončnost, Katica.
Z lepimi pozdravi,
koni
Draga Koni, hvala ti što pratiš i čitaš moje pjesme, a posebno ti zahvaljujem na ovom lijepom komentaru.
Vp i ugodnu noć ti želim!
Katica
Zanimiva pesem, ki skozi pogled v večer, ko vse zadobiva drugačne oblike, nenadoma v prvi plan stopi neka davna zgodovina in njene podobe, ki samo ponazarjajo neprestano bojevanje ljudi za oblast, vse pa ponikne skupaj z njimi ... in vendar freske lahko skozi pesniške oči znova oživijo ... čestitke,
Ana
Draga Ana, najljepše ti zahvaljujem na Podčrtanki, a još više na lijepom i stručnom komentaru iz kojega isčitavam i da ti se je pjesma dopala.
A dodatno si mi s time, ni ne sluteći, uljepšala i moj rođendan.
Lp!
Katica ☺
O, čudovito, Katica, vse najboljše in še veliko navdiha,
Ana
Da, Ana, slučajnost.... meni draga. I hvala ti na lijepim željama.
Katica ☺
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!