Netko je
nad kavezom
ugasio svjetlo,
skrivajući crnilo
svoje duše.
Svoj grijeh
pripisao je ptici,
koja nije bila
na slobodi.
Netko je
zameo tragove
zločina
perući ruke
zaboravom,
stavljajući vrisak
u nezgodnu poziciju
promatrača.
Netko se iz tame
obrušio na istinu
čineći ju sićušnom
i mirno otišao
pred oltar
gdje će mu sve biti
oprošteno.
Grijeh je to...
Ah, Vesna. Slažem se da je grijeh srce u kome ne cvjeta ljubav prinositi oltaru.
Pjesma je divna, pozdrav Vesna :)
Hvala ti ljubavna.
Slažemo se da je to grijeh .
Veliki pozdrav tebi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!