Završio
radni dan
hladna kiša sjećanja
gusto kurzivno, uporno i zorno
prati mi korake do hotela Kvarner
to modrina nebeska nad Sarajevom
odmah čim se oljušti ljeto
zagazi u listopad
Opet su u auli hotela
lica nepostojećih
oko profesora J dva studenta
stalno prebacuju nogu preko noge
nekim djevojkama s naočalama
ne stoji kihot, ali ga ne skrivaju
Jedna moja nutrina otpečaćena
očima tužnog D koji me posmatra
potvrđuje: Svi smo (dakle) tu
a ja ne znam gledam li ih i ne znam
mislim li o tome kako su odavno
svi u plavičastom dimu
zapadnih metropola
Ali noću ih posjećujem
nepoznatim prijevoznim sredstvima
napuštam Balkan i duhove
njegovih oblakodera, otpuštam okove
koji još s nulom množe: širina
puta dužina jednoga rata
Izlažem lica kojih nema
ali nakon moga radnog dana ulaze
bulje u mene neuništivim pogledima
dok kroz prozor u daljini vidim kako
nečujno nad Tajnom pada snijeg
Listopad je, nisam zaboravio
njihova lica, osmjehe, glasove
A znam da iz mog debla, iz mojih
izbrisanih godina šikljaju
mlade grane – odjekujem
prazan
u gomili
nasred aule
hotela Kvarner
Mirko, odličan opis situacije gledanja suprotnih lica, možda ne suprotnih, nego drugačijih, i neka nerazumljenost usred pogleda.
Uživaj mi i lijep pozdrav, salke
Čitav jedan svet je nestao, ali noću, u tišini, nepoznate staze sećanja nas odvedu do njega... ponekad su to i trenuci kada se vreme čudno sklopi, a mesto podseti... Jake slike i snažan utisak izmeštenosti... Mitko, sjajno, upečatljivo!!!
Lp Milena
Mirko, sjajno kao i svi tvoji stihovi u kojima nije nestao taj čitav svijet, on živi u Pjesniku, odnosno tebi. Lijepa i tužna pjesma, baš me nekako pogodila i rastužila.
Bezbroj situacija, ljudi, mirisa, slika itd. svakodnevno nas vrate u neko drugo vrijeme, jedino nas osjećaj nakon "buđenja" podsjeti da je to vrijeme stalo u nama, i/ili da su se fantazija i podsvijest spojile u jedno i ispisuju sadašnjost perom autora.
"Ali noću ih posjećujem
nepoznatim prijevoznim sredstvima
napuštam Balkan i duhove
njegovih oblakodera, otpuštam okove
koji još s nulom množe: širina
puta dužina jednoga rata"
Lijep pozdrav!
Katica
Pesem, ki postavlja stvari na mesta, na katerih niso: popravlja zgodovino na najboljši možen - pesniški - način. Ker mi, ki smo jo prebrali, v duhu vidimo ljudi (pa čeprav jih nikoli nismo srečali) in jim dajemo obraze svojih izgubljenih prijeteljstev, čeprav posredi ni stopila vojna (kar pesmi daje dodatno zgodovinsko in psihološko vrednost) - lahko jo podoživimo na sebi lasten način - pesem, ki se dotakne, čestitke,
Ana
Mirko, čestitke od srca na Podčrtanki za ovu izvanrednu pjesmu.
Lijep pozdrav iz vrućeg Zg!
Odlična, Mirko! ;-)
Lp, Ivan
Najljepše hvala, Ana.
Pozdrav:)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!