slabašna kućica odolijeva vjetru
podupire ju stoljetno prezime u njezinim temeljima
uzdasi strasti zelenih mladica tek vjenčanih
i porođajni vrisak mlađahnih snašica
uz brvna k slamnatom krovu još struji
jeka svetkovine pjesma
i miris kolača i domaćeg vina
svježe mami oči promatrača
odavno prokisnuo krov
naheren je baš na pravu stranu gdje čeka
u maloj kapelici
dugački drveni stol prekriven crnim
nekad odškrinuta njena vrata
sada širom otvorena
sjaje svečanim svjetlom tišine i mira
svjetlom dobrodošlice
Kaj vse nam pripovedujejo stvari, če jim znamo prisluhniti ... čestitke,
Ana
Ana Porenta veliko hvala!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!