U jutro kada bijela svjetlost
i zlatna zraka nebom se vine
ulicama zaleprša užurbanost
iz žbuna cvrkutavi zbor živne
Tiho koračam pored grma
što pozdravlja veselo novi dan
to jato vrabaca granama drma
i odjednom život postaje san.
Zapjevam radosno i ja s njima
smiješak na usne mi navre
dok smisao ovog života ćutim
živkanje njihovo sreću mi utre.
pojoči grm
lepo, pomladansko
Hvala Triglave na čitanju i komentiranju..... izgleda da mi je proljeće udarilo u glavu ☺
Lp!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!