otud na ovamo
sama i bosa pleše
daj mi ruku, čekaju nas
pločnici nasmijani
šumorni pljusak srpanjski
čije lice ćemo ljubiti
lijanama ljeta, grafikama sna
sestru joj pjevačicu
dotičem
povezuju nas srebrne niti
nomen est omen
a ona otud na ovamo
topla i sama pleše, pljušti
zov orgulja
na lađi ekstatičnoj
daj mi ruku, šapuće
i čezne da u drhtaj srca
usidrimo žeđ i zrnce zenita
dotaknemo
sestru joj pjevačicu
dotičem
dok ona niz nijema ogledala
niz bosonoge trave
pletenice i vjetar pronese
valere tempera i krv iscrta
plešući mi u venama
Mirko, ovo je sjajno napisana pjesma ..... vrlo slikovita i rasplesana. Baš mi se dopada.
VP! ☺
Katica
Hvala, draga Katice:)
VP,
Mirko
Prepletanje vetra, valovanje morja, dotiki in odmiki bitij v letni krajini - prispodoba za prehajanje iz roda v rod, življenje, ki se ne neha ... čestitke,
Ana
Mirko, iskrene čestitke na Podčrtanki za ove lijepe stihove!
Vp. ☺
Ana, hvala lijepa za prijevod i podcrtavanje pjesme. Radujem se i srdačno Te pozdravljam,
Mirko
Katice, hvala za čestitku.
Lijep pozdrav iz Sarajeva
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!