Ne, ne umem ja to kao ti...
Ne umem da razumem
tvoju slobodu
koja stremi slobodi
što je imaju dve ptice bele,
belom krinu pod plavim nebom,
zvezdi što sija u mraku
zaljubljenima što se šetaju
po slepom sokaku...
Ne umem...
U kavezu lanci su isuviše jaki,
ptice bele davno se ugnezdile
krila su izgubila lakoću postojanja,
beli krin miriše,
snagom ljubavi odiše,
zvezda na nebu treperi
hoće da kaže:
kovani ključ ili paučinasti izaberi!
U zaljubljenom srcu
stanuju i ptice i krinovi
i kovani i paučinasti ključevi...
Ne umem
paučinu da okovem...
Ne umem,
u časovima tuge,
svemir na tren pozovem!
Priznanje nedostatka nemoći pred dvije mogućnosti govori o varljivom idealu Slobode... kojeg srce ne prihvaća uvjetno. Nastala je pjesma kao artistički prijelaz preko konopa razapetog preko ambisa. Nisam mogao drukčije shvatiti pjesmu, pa ostavljam svakako svoje isprike, ali isto tako i divljenje pjesničkom umijeću.
lpm
Mirko, hvala na čitanju i na osvrtu! Što se tiče pesme, sve si prelepo shvatio, i još bolje objasnio. Hvala ti od srca!
Lp Dragana.
Dragana, vrlo lijepi stihovi koji ostave duboki dojam na čitatelja (u ovom slučaju mene). Bravo!
Veliki pozdrav i ugodnu noć želim!
Katica
Katice, hvala na čitanju i na osvrtu od srca! Samo zbog vas, sam ovde! Vas koji volite lepu napisanu reč i da napišete, i da pročitate...
Srdačan pozdrav i svako dobro Katice!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!