U očima ti otsutnim vidim odlazak
Kao ptice pred seobu su
Odavno
Nema me u njima kao u tvojim rečima
A sve je naizgled kao juče
I reči su iste
I mek ti je glas
Samo oči ti nisu tu
Hladne i tvrde
Pre tebe odlaze od mene
Ne pitam ništa
Čemu
Oči su ionako rekle ono što nisi ti
I sutra ako i ne odeš
Ako iz navike ostaneš sa mnom
Odlazim ja
Trebalo bi otići još danas
Ali (uvek to ako i ali da odloži ili ublaži)
Ne mogu
Suviše je svetao prolećni dan
I jorgovan sipa plave mirise
I laste nevidljive se čuju
Suviše je tebe u svemu tome
(suviše je patetike u ovoj pesmi ali...)
A sutra
Zamisliću
jesen i mutne kiše
(izmisliću o tome naivni stih)
I zamutiti sjaj prozračnim danima
I sprati plave mirise
Ni lasta u prsima neće biti
Moći ću otići
Valjda
nenamiljanovic