Sretosmo se u raskošnu jesen kasnu
zrak je mirisao po suhom šuštavom lišću
i sve bijaše kao u nekom maglovitom snu
dok srca su naša treperila tihom strašću.
Ljubav je u nama danima rasla,
a s njom i samotna golema čežnja
u usnulim se očima iskra zapalila
i zagrijala nas od noćnoga bdijenja.
Ni u snovima nismo mogli slutiti
da postat ćemo jedna ljubav vječna
da ćemo se ka istoj zvijezdi kretati
dok nam putanja bude staza Mliječna.
Spojismo se poput dva stabla mlada
grane smo svoje zaštitnički isprepleli
štiteći jedno drugog od kristalnog leda
i mećava bijelih da bismo preživjeli.
Zajedno se radujemo proljetnom suncu
dočekujemo vruća ljeta, jeseni i zime
sretni smo i veselimo se svakome vrhuncu,
a dijelimo i sve teške i bolne životne plime.
Sretosmo se u našoj Maloj kavani
(kao i Cesarić sa svojom jedinom dragom)
a jesen zlatnožuta šuljala se tiho vani
beskrajnom magličastom sȃgom.
Katica pozdravljena,
in tako sva z Anico dočakala že 48 skupnih jeseni,
Lep pozdrav Katica.
Poslano:
26. 09. 2016 ob 02:05
Spremenjeno:
26. 09. 2016 ob 09:12
Katica zelo lepa pesem,
nežna in čuteča.
Upam, da je mož zadovoljen.
Lp GJ
"Lepo se je starati z nekom, ki te vidi tako mladega, kot se vidiš sam..."
Približek citata.
Pozdrav
Felix, GJ, Filia - hvala vam na čitanju i lijepim riječima koje ste mi uputili.
I, da:
Felix - lijepa je spoznaja o sretnih pola stoljeća zajedništva, potpore i ljubavi;
GJ - muž je vrlo zadovoljan :-)
Filia - u pravu si ..... još smo svi mladi sve dok to srce želi i odlučuje!
Pozdrav!
Katica
Bravo Katice!
Izvrsna pjesma! :-)
Kao da si neku magiju prenijela na pjesmu! :-)
Lp, Ivan
Ivane, drago mi je da ti se pjesma dopala i hvala ti za lijep komentar.
Ugodan dan! :-)
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!