
U novim gradovima
ljudi će živjeti
u parkovima
pod vedrom
imitacijom neba
dijelit će među sobom
jednake obroke
dobro dizajnirane
imitacije hrane
i ljubiti se
vještačkim usnama
da se odbrane
od savršene imitacije
koka bacila i spirila
sve će biti nadohvat
umjetnim očima i trepavicama
a u prstima će živjeti
refleks listanja papira
gdje je nekad živjela
ispisana prirodnom krvlju
sva naša ljubav.
Čudovito življenje si napisal Duško.
Ja, tudi meni je všeč, takšno kot bo.
Odlično.
Lep pozdrav na tvoj otok,
hope
Hvala od srca draga hope !
lp iz Zagreba,
Duško
Duško,
no lepa prihodnost čaka mlade, pa saj se ne bojo niti zavedali, da je kaj narobe, za njih bo to kar normalno :))), vse umetno
Lp. GJ
A što više reći - ODLIČNO.
Lp!
Katica
Hvala GJ, Talitha i Katica !
lp iz Zagreba,
Duško
Dobra pesem, pa upam, da ne bo res tako ;) lp,S
Pesem, v kateri se napoveduje urejena prihodnost - odstraniti vse slabe in boleče reči, umetno ustvariti okolje, brez pretresov, bolečin ... koliko resničnega lahko sploh še občuti popravljen človek v imitiranem svetu? - spomnila sem se na Huxleyev Krasni novi svet - kljub svoji prijaznosti Umjetne suze delujejo strašljivo, všeč mi je tudi zaključek, ki na rahločutno pesniški način izpostavlja pomen izpisane ljubezni v knjigah (iz preteklosti) - namesto srca - refleks, ki se morda kdaj sproži? ... čestitke,
Ana
Hvala od srca draga Ana !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!