Netko ima slušni aparat
netko naočale
štaku
mi imamo olovke
Rastaču one crnilo u atome
rastjeruju sjene
obeshrabruju strahove
bol umotanu u toplinu
njedre
I dok na svjetlu dana
besramno gutamo
prazninu riječi od kojih boli želudac
a besmisao guši
uvečer
zabarikadirani u svojim špiljama
pred čistim papirom
dozvolimo suzama da krenu
Stvaramo tada nove svjetove
s drugačijim nebom i rajem
živimo ljepše živote
čarobnim štapićem fikcije
ružno danas
pretvaramo u ljepše sutra
barem na nekoliko sekunda
koliko traje čitanje
između dva dima cigarete
i dva gutljaja kave ili loze
Suze li su
ili to iz vena
krv kapa
i koji to demiurg pretvara ih u
biserje
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!