Nije lako napisati pjesmu
u vremenu kad
naše kovrčave neposlušnosti
davno prekriše šljemovi
Poražena mrakom
samo otkucaje vlastitog srca čujem
dok na mojoj strani
jedino je još mjesečevo gnijezdo
Sedam tvrdih kora života
sedam vrelih hljebova ljubavi
stavih u krunicu
izmolih brojanicom
al' samo darom nebeskim
prstenovana bijah
Odgonetke i dalje čekaju
jer liriku smo pretvorili u prozu
pjesmu u dogovore
riječi u formule
A srce
u čipkastoj maramici mirisa lavande
u skrivenom džepiću koji naravno
nitko neće pronaći
još čuva zrno radosti
i čeka svoju
kaplju
Bravo, Saraivor, čudovita in zelo pomenljiva poema, ni kaj! :-)
Lp, Sašo
Pesemi, ki so, tako kot pesnice in pesniki, podvrženi socializaciji, odraščanju v resnost, formule, še vedno nekje v sebi nosijo klico veselja in - srce ... čestitke,
Ana
Zahvaljujem od srca Ana Porenta, kai i redakciji Pesem.si .
lp, slavica gazibara
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!