Bilo je zrelo doba godine
Ustao sam prije svitanja
pogledao u nebo koje se žarilo
sanjivo od plamena
spustio roletne, zatvorio vrata
i otišao prvim vozom
kao prokleti stranac
koji luta od uspomene do uspomene
bježeći od samoće
I nisam bio prvi
I nisam bio poslednji
Koji je zaboravio
da ostavi sjećanja
ispod saksije na prozoru
Bilo je zrelo doba godine
Sasvim slučajno, negdje na sjeveru
lutajući usamljenim putevima
utapajući se u krajolik
mokar od večernje kiše,
sjetih se dana kada sam
učio da vežem pertle na cipelama
na stepenicama kuće okrečene u bijelo
Bilo je zrelo doba godine
Prestao sam da gledam televiziju,
ne slušam radio, ponekad prelistam novine
kao neki spokojni čovjek
u čijim očima su se stišale bitke
i sve postaje zaborav
osim ove pjesme koja ostaje u srcu zauvjek
i male kuće okrečene u bijelo
kao prve slike buđenja
Jer nisam bio prvi
I nisam bio poslednji
Koji je zaboravio
da ostavi sjećanja
ispod saksije na prozoru

Sumiko