Ti još nisi ispjevao zvukove
Svojih gorskih frula
Ni gordost šumora potoka planinskih
Još nisi odnjegovao ožiljke sudbine
I u neprohodima dozvao suhe čokote
I klepsidre koje su ih napustile
Možda se slažeš sa svojim Admiralom da je
Ovaj život samo jedna njegova
Probna varijanta
A ti ipak
Dugo u tišinama nedoumicā
Buljiš u krečnjak dok se
U stalagmite rastače
Možda osjećaš kako će stoljeća
Vratiti stotine toplih zima
Začaranih dugim urama
I oronulo sunce probuditi raskoš pjesničku
Posrebrenu zimnim krajolikom
I snom glinē bez kretnje i kako će
Se damar tvoje ruke razigrati
U svim osmrtnicama mrtvih dječjih soba

Puhni u tu prašinu, u nerazmrsivost iluzije
Neka ružin prah pocrveni
Na noćnom ormariću i bezglasno potone
U tvoju žudnju
Ako posrne pa mine kao varka
Ne drhti, zapjevaj
To se misli ponovno njišu
To se na zidu obzora opet
Ocrtava klijanje novih puteva
Vječni zov naših traganja

mirkopopovic