ČUDNO
kad se s neba slije
jesensko predvečernje sunce
a zlato tužne vrbe zablista
i opet svira ona stara pjesma
svi mehanizmi zaštite zakažu
i opet mi se zavrti u glavi
čudno je to
u beznačajnim vremenima
peru me neke davne želje
zajezde tada bijela jata
iznad moga neba
duša šapće voljela sam
Čudnim bi se (možda) zvale i druge pjesme... one koje bismo u nekim trenucima pisali u prirodnoj sredini (koje više nema), u tehnološkim intervencijama nedirnutoj nam i od predaka ostavljenoj nam prirodi. I ovako i onako pjesnik najtiše i najjezivije pjeva za nečim čega je dio... bilo da je taj dio fenomenom vremena udaljen danas od nas, bilo da je otet divljačkom silom današnjih "modernih" spodoba.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 21. 11. 2015 ob 00:06
- Prebrano 682 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 224.35